From: luka.rada@isusovci.hr
Sent: Sunday, November 20, 2011 3:14 PM
To: patoffice@spc.rs
Idemo, idemo! Akcija, akcija! Izmirimo SPC i katoličku Crkvu do 2013 kad papa Benedikt XVI dolazi u Srbiju (Niš). Nije potrebno da SPC postane kao katolička Crkva, niti da katolici postanu kao pravoslavci. Nađimo kompromis, što nipošto ne znači uzmicanje od dogmi jer dogmatski smo ista Crkva. Dajte, dajte slavimo Gospodina zajedno. Od srca p. Luka (http://www.zajedno.blog.com/)
“Novi ročnici su svakodnevno bili u pokretu. No, ovaj put su od ranog jutra bili na nogama i u strci. Uvježbavali su obranu od terorista za specijalne postrojbe. Bijahu fizički dobro pripremljeni, no ipak su djelovali jako iscrpljeno. Vrsta vježbe koju su izvodili nije imala nikakve veze sa trčanjem, na vrijeme ni s vježbom strojeva koraka u ritmu koračnica koje su uvježbavali kod jutarnje tjelovježbe.
Njihova vježba bila je nalik pravoj borbi. Upute su glasile: ‘Krenite zajedno, budite uvijek zajedno, radite u skupini i vratite se zajedno. Ako se ne vratite zajedno, bolje je da se uopće ne vraćate!’
Bilo je neizdrživo. Od žeđi i prevelika napora ročnicima se počelo mutiti u glavi što se moglo osobito zapaziti u jednom od odreda. U petom redu u sredini voda jedan je mladić gubio korak. Pokreti mu nisu bili usklađeni s ostalima iz skupine. Bio je to Sandro, mršav mladić crvene kose. Glava mu se klatila sad na jednu sad na drugu stranu, te se vidjelo da s njim nešto nije u redu, da posustaje.
Prijatelj s njegove desne strane, održavajući korak, pristupi mu i uze njegovo teško naoružanje. Mladić crvene kose na tren se oporavio, no malo kasnije, dok je vod nastavljao strojevim korakom, počelo mu se magliti pred očima, noge su mu klecale, a glava mu se opet nekontrolirano njihala. Tad mu je prišao ročnik s njegove lijeve i u trku mu uzeo kacigu tako da je opet uspio uhvatiti korak.
Prašnjavim putem odjekivali su udarci teških vojnih čizama. Tump, tump, tump, tump.
Sandro se opet loše osjećao. Posrtao je, no uspio se održati na nogama. Dva ročnika iza njega uzela su mu naprtnjaču. Svaki je držao po jedan remen slobodnom rukom. Sandro je dao sve od sebe i ostao u stroju. Vod je trčao i konačno došao do cilja.”
Bruno Ferrero
Zajedno možemo ovaj svijet učiniti boljim mjestom za život.
Iako mnogi, ipak, jedno smo Tijelo i zajedno kročimo ususret Onome koji je Glava tog Tijela 
Preuzeto: http://www.facebook.com/notes/prostor-duha/zajedno/10150269833070642
Draga braćo pravoslavni kršćani, dajte molim vas povežimo se. Ovo viseštoljetno razdjeljenje je izvan zdrave pameti. Jer mi smo isti! Hajde, hajde idemo zajedno u kršćansku Europu! Od srca p. Luka
Poslano pravoslavnom teologu: Jutro! … evo bas mi s Katoličkog radija kažu da danas slavimo svetog Leopolda Mandića. A meni misli polete braći pravoslavcima s kojima je on svojojom žrtvom, ljubavlju i molitvom započeo projekt ujedinjenja s katolicima. Molim te nastavimo njegovo djelo! Od srca p. Luka
Braćo pravoslavci, zar nije lijepo što smo Uskrs mogli slaviti isti dan. Dajte složimo se jer u svemu i jesmo isti!
Uskrsna poslanica vjernicima Srpske pravoslavne Crkve
Beograd, (IKA) – Patrijarh Srpske pravoslavne Crkve Irinej sa svim arhijerejima SPC-a uputio je uskrsnu poslanicu svećenstvu, monaštvu i vjernicima u kojoj upozoravaju kako je možda više nego ikad u povijesti danas kod ljudi pokolebana vjera i nada u neprolazni smisao ljudskog života. Vjerujući u uskrsnuće Kristovo, u opće uskrsnuće mrtvih i u život vječni, mi zapravo vjerujemo u neuništivost vjere i ljudske nade, u nepobjedivost smisla života. U naše dane ljuljaju se temelji ljudske kulture i pomračuju ciljevi ljudskog djelovanja i stvaralaštva. Samo oni koji vjeruju u Krista i srcem vide Njegovo uskrsnuće, opće uskrsnuće mrtvih i vječni smisao svih stvorenja; prepoznaju neuništive korijene čovjekova djelovanja i nepresušne izvore ljudskog stvaralaštva i kulture, ističe se u poruci. U poslanici se također upozorava kako sebičnost i nepoštenje danas – kao i jučer, kao i sutra – uništavaju svako pravo zajedništvo, zajedničko dobro i imovinu. Nepovjerenje i gramzivost, vlastoljublje, nasilje, i otimanje tuđeg, ugrožavaju osobu i njenu bogomdanu slobodu, a oni su utoliko veći, ukoliko čovjek nije sposoban sagledati svoje vječno dostojanstvo, niti je otvorio oči za vječna prostranstva i vidike svoga bića – ukoliko je vezaniji za zemaljska i prolazna blaga, jer samo duše obasjane svjetlošću uskrsnuća Kristova, obnovljene nadom u opće uskrsnuće mrtvih i prekaljene vjerom oslobađaju se sebičnosti, osjećaja biološke ugroženosti, straha, gramzivosti, otimanja od drugih i nasilja nad njima, ističe se u poslanici te podsjeća kako se “uskrsnućem Kristovim, kao i vjerom u opće uskrsnuće mrtvih i u život vječni, učimo osvajati, ali ne prolazna i ograničena zemaljska prostranstva, nego vječni i beskonačni prostor božanske ljubavi i dobrote”.
U poslanici se podsjeća i na potres u Japanu kao i na slične prirodne nepogode u svijetu. To nas upozorava na ljudsku nemoć, na smrtnost i ništavilo ljudskih djela. Očigledno, duhovni i moralni poremećaji u ljudskom društvu oduvijek su praćeni prirodnim poremećajima. Nisu li to novi podsjetnici cijelom čovječanstvu kako zaista postoji uzajamnost među duhovno-moralnim stanjem i prirodnim fenomenima? Događanja u prirodi podsjećaju nas da od našeg ljudskog načina življenja i ponašanja ovisi prirodni poredak stvari. Podsjećaju nas da je čovjek odgovoran ne samo za sebe i svoj narod, nego i za sve ljude i sve narode, kao i za sveukupnu Božju tvorevinu, ističe se u poslanici. (Preuzeto: http://www.ika.hr)
Hristos je raširio ruke na krstu da ceo svet zagrli. (pravoslavni teolog)
Veliki tjedan = Ni za živu glavu se ne zaustavljaj na muci, jaucima, uzdasima, križu. Neka ti pred očima bude LJUBAV koja je sve to prošla i tako nam definitivno dala na znanje TKO je zapravo ona. A i kako ćemo biti sigurni da stvarno ljubimo! Shvati, ljubav mora boljeti!
